Jedna od najbitnijih stvari kod 3D printa (osim printera samih) su filamenti – razne vrste plastičnih materijala izvučenih u obliku žice i namotanih na kalup. Osnovna karakteristika svakog filamenta je promjer. Postoje dvije mjere: 1.75 mm i 3 (odn. 2.85) mm i velika većina filamenata proizvodi se u obje varijante. 1.75 mm češći je kod DIY 3D printera, većinom proizašlih iz RepRap pokreta, dok je 3/2.85 mm izbor proizvođača brendiranih 3D printera (npr. Ultimaker).

U ovom pregledu dan je kratki opis vrste filamenta i nekih njegovih osnovnih karakteristika, kao i raspona temperatura za 3D print, kako za hotend, tako i za heatbed. Ukoliko se kao donja granica temperature heatbeda navodi 20 °C, to zapravo znači da za uspješan print (najčešće) nije potrebna grijana podloga. Također, veliku većinu filamenata može se printati na podlozi tretiranoj lakom, lijepilom ili nekom razrijeđenom plastikom, kao i na posebnim 3D print podlogama kao npr. BuildTak, LokBuild ili PEI. Podloge koje se navode uz pojedinu vrstu filamenta su samo one koje dobro ‘surađuju’ s tim filamentom i to ne isključuje mogućnost upotrebe neke od prethodno navedenih podloga/premaza.
Sve temperature navedene uz pojedine filamente samo su okvirne vrijednosti, svaki proizvođač u pravilu navodi svoje preporučene vrijednosti na pakiranju. Pošto je ovo pregled za početnike, u nastavku su nabrojane osnovne i najčešće korištene vrste filamenata koje se mogu printati praktički na svakom 3D printeru (uz uvijet da posjeduje heatbed).
PLA (PolyLactic Acid)

Ovo je definitivno najčešće korišten filament i najbolji je izbor za početnike u svijetu 3D printa. Printa se na relativno niskim temperaturama, ne zahtjeva grijanu podlogu, ne deformira se prilikom printa i ima ugodan miris. Ovo zadnje može zahvaliti svome porijeklu, naime nastaje preradom kukuruzne škrobi i jedan je od rijetkih filamenata koji nije baziran na nafti. Definitivno broj jedan u kategoriji ‘eco-friendly’!
Naravno, nije sve sjajno kod PLA, ima on i mana: iako krut, ovaj materijal je izuzetno krhak i zbog toga lagano puca, a pošto se printa na donjoj granici temperature, termički je nestabilan već pri 70 °C – nikako nije dobar izbor za 3D print šalice za kavu!
Hotend | 190-230 °C |
Heatbed | 20-60 °C |
Podloga | krep (pik) traka |
ABS (Acrylonitrile Butadiene Styrene)

Ovo je jedna od najčešće korištenih plastika u industriji i praktički u svakom trenutku okruženi ste desecima predmeta izrađenih od nje – može se sa sigurnošću tvrditi da je velika većina plastičnih predmeta koji su vam trenutno u vidokrugu izrađena upravo od nje. Logično, to je i prva plastika koja je korištena u 3D printerima i zbog toga još i danas ima veliku ulogu u svijetu 3D printa iako je izgubila vodeću poziciju od PLA, a odnedavno, i drugo mjesto joj je izmaklo iz ruku.
Za razliku od PLA, ABS je termički i mehanički otporniji i odlikuje ga žilavost koja ne dozvoljava njegovo lako pucanje. Printa se na nešto višim temperaturama od PLA, ali ima veliku manu u vidu deformacija koje se događaju za vrijeme printanja zbog temperaturnih razlika u raznim zonama. Zbog toga, grijana podloga je ‘must have’, a za ozbiljnije printanje neophodno je i zatvoreno kućište printera (idealno s kontrolom temperature).
S obzirom na to da je ABS topljiv u acetonu, moguće su različite naknadne obrade i ljepljenja korištenjem ovog otapala (oprez! – izuzetno je hlapljivo i zapaljivo). Još jedan materijal kojeg ovdje treba spomenuti je i ASA (Acrylonitrile Styrene Acrylate) koji je po svemu identičan ABS-u, samo što je otporan na UV svjetlost pa je odličan za korištenje na otvorenom jer neće izblijediti/požutjeti na suncu kao ABS.
Hotend | 220-260 °C |
Heatbed | 90-110 °C |
Podloga | kapton traka |
PET, PETG, PETT (PolyEthylene Terephthalate)

U zadnjih godinu dana, polako ali sigurno ovaj materijal postaje broj 2 u svijetu 3D printa, a nije nemoguće da u bliskoj budućnosti zasjedne i na prvo mjesto. Najčešće korištena varijanta je PETG (PET + Glycol) koji uz mehaničke i termičke osobine ABS-a ima na svojoj strani i jednostavnost printanja PLA-a. Ukratko, najbolje od oba svijeta.
Još jedna stvar koja je na njegovoj strani je i ta da je u svom bezbojnom obliku izuzetno proziran, dodavanjem malo boje dobivaju se jako efektne poluprozirne boje, a dodavanjem veće količine boje dobivaju se neprozirne varijante. Za ovu zadnju varijantu potrebne su nešto veće količine pigmenta nego kod PLA i ABS-a pa to rezultira nešto zgasitijim bojama.
Na kraju, ovo je plastika koja se inače koristi za proizvodnju plastičnih boca i ostale ambalaže u prehrambenoj industriji što znači da je ‘food safe’, ali također je i izuzetno neutralna i otporna je na razne kiseline i lužine.
Hotend | 220-250 °C |
Heatbed | 20-70 °C |
Podloga | krep (pik) traka |
Kompozitni filamenti (wood, brick, ceramic, carbon fiber, brass, bronze, copper)

Postoji čitav niz filamenata koji se baziraju na tome da se osnovi (koja je uvije PLA) dodaje neki drugi materijal u prahu kako bi se ili imitirali ti drugi materijali, ili dobili neka svojstva koja PLA sam po sebi nema. Zajedničko im je svima da su zbog tih dodataka skloni začepljivanju i/ili trošenju dizne/sapnice hotenda pa je potrebno koristiti dizne većeg otvora (0.5 mm +), a za neke filamente i posebno ojačane dizne.
S obzirom da im se svima u osnovi nalazi PLA, postavke i temperature printa iste su kao i za ‘čisti’ PLA.
Hotend | 190-230 °C |
Heatbed | 20-60 °C |
Podloga | krep (pik) traka |
TPU (Thermoplastic PolyUrethane)

Vrlo često korišteni fleksibilni materijal iz porodice TPE (termoplastičnih elastomera) koji se i inače koristi u industriji (npr. fleksibilne zaštitne maske za mobitele izrađuju se od ovog materijala). Materijal je gumenast, elastičan i otporan na udarce, a fleksibilnost mu se može regulirati količinom ispune kod printanja. Nešto je zahtjevniji za printanje baš zbog svoje elastičnosti pa je potrebno koristiti manje brzine ispisa, zavisno od konstrukcije ekstrudera, i do 10 mm/s (bowden ekstruderi su izrazito nepovoljni za korištenje s ovim materijalom).
Hotend | 240-260 °C |
Heatbed | 20-60 °C |
Podloga | krep (pik) traka |
Ovdje se zapravo može zaključiti popis osnovnih filamenata (iako već i zadnje dvije stavke spadaju u naprednije materijale) jer ostali materijali, bilo zbog svojih karakteristika (polikarbonati), problematičnosti (najlon) ili uske specijalizacije (materijali za potporu) zahtjevaju dodatnu opremu ili modifikacije 3D printera koje ne spadaju u kategoriju ‘za početnike’.